rb as reality base^

i postpone writing about something that encompasses many fields.

that doesn’t quite refer to the video above but it does serve as a sort offish introductory post.

next post sexy hints: dyson’s sphere and kardashev scale

^ prepost: byte of philosophy and byte of reality aka black mirror

Advertisements

up as u pauzi

”djevojcice i djecaci se opet igraju rata

zivotinji se zeludac okrece

panika smrdi u zraku

glupost nosi gas masku

u jednom kutku raja zemlja mirise i dalje se okrece

ne da kurbi gusta

zna da je sve ovo sada

a poslije vise nije”

 

– sirotinja postuje nikoga; voli nikoga, mrzi svakoga jer je ‘sirotinja’

– covjek cini ovu planetu necovjecnom. // da bi covjek danas zivio ‘normalno’ mora postati nenormalan

– tko drugom jamu kopa dobije zuljeve

– stoka se uvijek drzi svog krda; tako je zasticena. ako se slucajno izdvoji iz krda, ubit ce je vlastita glupost i slabost.

– sta bi covjek radio u jednom danu u kojem nema informacija? procesuirao bi informacije od jucer

– covjek prestaje biti divljak i postaje vjesalica

– politika nije estrada ali je ‘la strada’

– nije lako biti budan u svijetu tudjih snova

– danas je ‘in’ biti zaljubljen, ‘out’ biti voljen

– smijeh najvise kosta pametne, najmanje budale

– covjek koji se moze najglasnije smijati moze najtise plakati

– mnoga se drveca ubijaju da bi njhovi listovi postali tariguz

– sve ce doci u ravnotezu kad se jednom prelije casa

– ne mora se uvijek sve razumjeti. nekad je dovoljno samo cuti

– ako ‘pogrijesis’, ne trazi oprost vec stvori priliku za radost

– ‘pristojan’ covjek ce prvi biti nepristojan kad ne treba

– gledajuci krosnju ona pjevusi glasovima vrapcica

– covjek dobro cesto ocekuje ali ga rijetko docekuje

– intuicija je tihi dijalog sa postojanjem koji vice kada je potrebno

– razdvojeni smo obicni. zajedno smo izuzetni

– i love you so much that is never too much

 

beautiful fragile world

 

o emocionalnoj agilnosti kao reakciji na tiraniju falše pozitivnosti:

”courage is not the absence of fear. courage is fear walking.”

osobna misao iz 2007:

‘uporno bjezimo od osjecaja straha, tuge, ljutnje, bespomocnosti..sramimo se tih ‘losih’ osjecaja, a ne uviđamo da su upravo oni nasi najiskreniji ucitelji.’

ps. 21:07 / hrt / “blade runner” (1982.)

pps. o drustvenom poricanju: u parizu ‘ratuju’ zbog cijene dizela; u zagrebu pale svijecice za advent // ime denial je hebrejskog porijekla i znaci ‘bog je odredio’

inner realm

inner realm

moro je prekjucer trebao ici na kastraciju i operaciju bruha ali uspjela sam sve odgoditi. ima nekoliko cista na prostati (trazila uzv od veterinara). malicak je usao u 10g I nastojim napraviti sve da sto dulje i sretnije zivi. noc prije operacije sam, kada ga obicno izvedem van prije spavanja, naisla na susjedu sa psom kojoj sam se odmah pozalila. susjeda je samo tuzno rekla ‘mi smo svojeg sa 5 g.morali kastrirati zbog teske upale prostate. I to mi je najgore sto smo ucinili jer on vise nije isti pas. izgubio je volju sa icim. prije je bio veseo razdragan pas a sada je jednostavno tu ali kao da nije tu.’ dok smo razgovarali primjetila sam kako me njen pesonja gleda preko oka, zabrinuto i s nepovjerenjem. cim sam to spomenula susjedi pesonja je okrenuo glavu od mene, kao da je skuzio da sam ga skuzila. nakon par minuta sam joj rekla, tonom da bas pesonja cuje ‘‘necu dati da moru odrezu jajceka i gotovo”. njen pesonja je istog trenutka poskocio kao od neke radosti i poceo veselo mahati repom i to mi je bio kao neki znak. cinilo mi se da mozda brijem ali previse postujem zivot i magiju u njemu pa radije biram osjecaj, ‘the gutt feeling’.

tu noc sam ok spavala ali moro je bio nervozan. ujutro smo otisli veterinaru i odmah s vrata rekla doktorima da me muci op. jer ako moro nije terminalno bolestan zasto ici na radikalan zahvat. svi zajedno smo, 2 veterinarke i veterinar, sjeli i popricali o alternativama, ako ih uopce ima. I zaista postoji, zove se kemijska kastracija koja je reverzibilna. ukratko, iz beca ce naruciti cip koji se psu ugradi pod kozu te drzi nekih godinu dana ili manje. to znaci da ce mu testosteron biti inhibiran pa postoji mogucnost da se ciste smanje, a k tome cu i vidjeti kako se moro ponasa kad mu se ‘ukine’ libido. bruhic nije sad hitan tako da je moro to jutro prosao lisho, a i ja. presretna sam da je zdrav, sretan a ne razrezan od trbuha na dalje. strah iz ljubavi nije ljubav. koliko god da ga obozavam ne bih podnijela da ga gledam nesretnog a fol zdravog. kao i ljudi, tuga s razlogom je oboljenje. mnogi vlasnici nisu uopce svjesni da radikalni potezi nisu dobri ali nazalost potrebni u ekstremnim situacijama. jedan stari veterinar mi je jednom rekao ‘znate, ljudi to rade psima jer su prekomotni’. upravo tako, ljudi vole komociju uvijek i pod svaku cijenu, makar to ukljucivalo mucenje slabijih od sebe.

prica o psu seze daleko u moju proslost. kao i jedna vrsta povucenosti koju moji nisu razumjeli te me konstantno gurali medju ljude. dide je bio prvi koji se brinuo nepotrebno jer nisam bas pricala i provodila puno vremena u svojoj glavi. kao dijete osijecala sam da me ne razumiju u masu situacija. rijetko kad sam plakala pred njima, a oni su se svi divili kako sam hrabra i kako nikada ne placem. plakala bih ja za ubijenom zivotinjom ili izgladnjelim djetetom u africi, no tada to ne bi znali povezati jer ‘malo dijete, sta ono zna- bit ce place zato jer ga bole zubi’.

u 1. ili 2.razredu, tj.kad je vec isla izborna nastava, drugarica uciteljica me stavila u literarnu sekciju. nisam bila od pisanja i pjesmica vec od crtanja i plesanja. uvijek sam osjecala da me htjela kazniti a mama nije o tome vodila brigu, bila sam prepustena sama sebi tj. snadji se kako znas iliti izdrzi. kad smo kod doticne uciteljice, u 3.razredu mi je najproblematicniji decko, koji je doslovno imao inicijale vc, zaprijetio glasno pred svima da ce me silovati jer nisam obracala paznju na njega. ostala sam u soku i strahu jer sam tu rijec samo cula na teveu i znala da je brutalna. razred nije reagirao a ja sam se potuzila uciteljici jer ovo je bio novi level teroriziranja mene od strane njega jos od 1.razreda. ona, uciteljica, je napravila nista. samo mu je rekla da to nije ok. od tada sam valjda razvila sesto culo za ‘predatore’ nastojeci da nikada ne ‘provociram’ drugi spol. sminka je tek dosla na faksu, u obliku maskare i labela u boji. privlaciti poglede mi je bilo neugodno, kao da sebe stavljam na metu za odstrel. od malena sam osijecala ‘bit ce jedan ali vrijedan, drugi me ne zanimaju’. kad sam dosla u ‘godine’, brat s kojim vise nemam nikakav kontakt, mi je prebacivao sto sam mrsava, da sam sama kriva sto nemam nikoga i da jedem krafne bi dobila cice i guzu a time i frajera.  necu protiv njega, samo mi je dosao sad jedan od njegovih bisera.

poanta je da sam oduvijek bila introvert ali nitko od ukucana se nije mogao pomiriti s tim. tj.nisam imala niti sansu biti to sto jesam. morala sam pricati, smijati se i zabavljati ih, uvijek biti extra pristojna, uvijek na usluzi svima. cinjenica  je da su me odgajali dide i baba, dide je bio strog a baba je pokusavala malo smanjiti tenzije. svoj prvi poljubac sam podijelila samo s njom ali i tada sam dobila ukor jer ‘sta se ja iman ljubit s ikim, ja sam jos dite’..mislim da je to bio okidac da se dijelom povucem u sebe. guranje u ektroverte smatram najvecom pogreskom u mom odgoju, drugo ne nabrajam jer je brutalno. bitno je da sam preuzela odgovornost za sebe koliko god sam mogla. u tinejdjerskim godinama sam najvise bila sa sobom, jedina frendica mi je tada bila jako bliska osoba i odnedavno smo opet u kontaktu. bas nedavno mi je rekla ‘martina, sve je trebalo biti kako je. da nije, ne bi bila osoba koja si danas i jos uvijek se razvijas’. šbbkbb.

tek od kraja svojih 20tih mi se desio big bang koji me rasturio, u pozitivnom naravno. medju ostalim odjednom sam otkrila da se najbolje punim ‘sama’. iako volim ljude zbog fokusa na njih sam totalno izgubila vlastiti centar i zivotnu energiju. najlosije je da su mi pogresne osobe bile u zivotu, ‘sileci’ me da radim puno kardinalnih pogresaka jer nisam znala drugacije i to me umalo kostalo zivota. no od tog jednog momenta, masa ljudi mi je odjednom otpala iz zivota; najbolji prijatelji su se pokazali kao totalni stranci kojima ne da ne mogu vjerovati vec su me otpisali u trenu samo zato jer sam oducila biti ‘svoja’ bez da ikoga vrijedjam ili slicno. njihova otpisanost me nije dugo boljela.

vec 10 godina zivim sama i nemam naj prijateljice. muski prijatelji u zg ne postoje. one neke koje si kao i relativno dobro znao su otisli svojim putem i vise te se ne sijecaju. no sva ta otudjenost od ljudi je rezultirala rastom unutarnjeg svijeta koji je beskonacan. uvijek sam smatrala da je masta jedna od naj darova zivota. kad nema izlaza, masta moze toliko toga olaksati. ako se masta stopi sa stvarnoscu, onda zivot poprima magicnu nijansu. osobe koje su imale tesko djetinstvo ali zdrav duh sigurno su kao djeca provodili sate i sate zabavljajuci se sa samim sobom, izmisljali igrice, gradili kucice, plesali, sta sve vec ne. I evo u 40oj sam povucenija nego ikada. ko god me znao prije sigurno ne bi mogao povezati ovu osobu s onom od prije 30ih. core je ostao isti, ali vibracija je drugacija. puno je tise iznutra i sigurno.

upoznala sam dosta osoba, mnogo je divnih ali jos vise losih. no to vise nije bitno. od malena su me ucili da su ljudi koji su povuceni u sebe cudaci ili ‘je malo otisao na kvasinu’. kada odrastas u gradicu na moru tzv.drustvene korekcije ti ne daju mrdnuti. ne smijes iskakati i svatko ima pravo komentirati sta sam i kakva sam. cinjenica da je otac zivio daleko u nekom cudnom gradu je bio extra slag na torti. od malena znam da mnoga djeca znaju biti jako zlocesta, kopije vlastitih roditelja.

nutarnje bogatstvo je nepregledno. nazalost, drustvo radi sve da nas udalji od vlastitog centra. tko je slab, postat ce zrtva konstantnog nezadovoljstva i plijen pravih slabica. ne zelim vrijedjati nikoga ali covjek koji ima zenu i flertuje s drugima je vec klasik i vice versa. ili pak nastoje da ti uzdrmaju svijet jer osjecaju da si im nedostizan i to ih dovodi do ludila. zato ne izlazim. imam par zenskih osoba s kojima se vidim kad mogu, imam stare susjede s kojima volim popricati, a osoba s pesekima uvijek ima, nekad mi je najveci gust popricati samo o tome kako sisam morita a on gusta.

..slikala sam do kasno. narudzba od prosle godine, ali kako sam imala kaos od seljenja nisam jednostavno stigla. dvoje brace su u pitanju. otkrila sam da mi portreti djece idu, u ocima je sve..

malo i o fleksibilnosti

danas je bio tezak dan. nije da se desilo nesto lose vec kao da je ovaj dan sakupio tezinu ostalih dana pa mi je istovario danas. nekad su zivotni zadaci nesto tezi u danim trenucima ali bitno je zadržati centriranost i ne odustati od cilja.

biti freelancer meni nije posve jednostavno jer mi je jos uvijek cudno da ne idem u ured. a opet cinjenica da mogu napraviti posao od doma gdje god on bio je velika stvar. u zadnjih par godina sve se vise nastojim osamostaliti na nacin da izbrusim par talenata s kojima sam rodjena kako bih imala ‘zanate’ u rukama. ti zanati se mogu nuditi samostalno ili npr. preko neke vece firme. kada mi je financijski bilo najteze, sve ono sto sam sama naucila tokom zivota mi je bilo vise nego dobrodoslo. nisu to bili fensi smesni poslovi ali uspjela sam se izvuci.

kad smo kod izvlacenja iz situacija, trenutno sam opet u jednoj takvoj. u rodnom gradu vise nemam doma jer je situacija trazila promjenu i pametno ulaganje. tako da iako nisam arhitekta i gradjevinar, trenutno renoviram svoj novi stancic koji ce biti za dnevni najam. sjetih se sad jedne zenske opservacije od prije nekih godinu ‘martina, a zakaj ne mislis da ces se bogato udati?‘ doslovno nisam znala sta reci na to. neki dan je i edo maajka prokomentirao da zensku djecu treba malo razmaziti. nisam sigurna koliko je to pametno za dijete/covjeka, jer zivot te sve samo ne mazi. no ko ima srecu neka bude maza. da imam djecu sigurna sam da bih ih mega mazili ali 0% razmazili.

znaci osim renoviranja stancica u zgradi iz 19 st 🙂 krenula sam i na edukaciju za instruktora stott pilatesa. imam dosta za uciti ali mi je gust jer se radi o anatomiji i to je nesto sto mi je doslo samo od sebe. vjerojatno da izbalansiram slikanje jer ubi me stajanje ili sjedenje satima. postoji razlika izmedju klasicnog pilatesa koji je oformio Joseph Pilates  i Stott pilatesa kojeg je oformila njegova ucenica Moira Stott. osnovna razlika je da se prilikom izvodjenja vjezbi kraljeznica ‘ne lijepi’ za tlo i pupak se ‘ne lijepi’ za kraljeznicu. ovo mi je jako bitno jer jos od 90ih mi je to predstavljalo veliki problem, tijelo me jednostavno nije slusalo. krutost u abdomenu i ledjima mi je bila neprirodna. dalje, u klasicnom pilatesu bi krenuli odmah sa ful napornom vjezbom prilikom koje, ukoliko nisi prethodno zagrijan, se mozes lako ozlijediti tipa dobiti grc ili ukljestenje. takodjer disanje mi je plitko jer mi je dijafragma ‘sljepljena’. moira stott je bila balerina koja je nakon ozljede gleznja (ili vrata, pisu razlicito) bila primorana potraziti pomoc josepha pilatesa i nastavila se educirati dalje uz fiziotreapeute i lijecnike sportske medicine. ubrzo je uocila da se originalna pilatesova metoda, unatoc ucinkovitosti, ne podudara sa suvremenim principima posturalnog uskladjivanja i sekvencioniranja vjezbi. u stott pilatesu vjezbe zapocinju disanjem i laganim zagrijavanjem. disanje (udah / izdah) je jednako bitan kao i preciznost prilikom izvodjenja vjezbi. ondje gdje prestaje krutost zapocinje gracioznost.

obzirom da je pilates u svojim pocecima bio popularan prvenstveno medju plesacima (klasican balet), jos uvijek se u javnosti percepira kao sport koji je ‘za zene’. potpuno krivo. profesionalni sportasi, od trcanja do kosarke, odbojke, tenisa, koriste pilates za dodatno ojacavanje misica, ligamenta uz nuzno poboljsanje fleksibilnosti. pogotovo ukoliko su u rehabilitaciji. opcenito u pilatesu je naglasak na kontroli (svjesnost) pokreta i odrzavanju napetosti misica. iako se cini pasivan, nakon samo mjesec dana pilatesa (2x tjedno) misici su mi u cijelom tijelu postali aktivni. tj.aktivirala sam misice koje nisam godinama koristila. i nije niti malo dosadan. moram priznati da mi je jos uvijek neobicno vidjeti nekog profi sportasa kako izvodi vjezbe na reformeru ali za profesiolance je taj reformer obavezan dodatak u profi treningu. ukratko, drago mi je da sam pronasla nesto sto mi je kao spoj plesnih pokreta i sporta te ono najbitnije, vjezba se u malim grupama do max 6. a kad je vrijeme lose i ne mogu trcati ovo je vise nego dobro. o ukusima se ipak ne raspravlja 🙂

nisam bas isla u teretane i vecinom sam vjezbala kod kuce. jednom davno sam na jay leno-u vidjela jackie chan-a kako sjedi u fotelji i dok prica sa jay-am, radi sjedece sklekove drzeci se za fotelju. smijao se dok je to radio i kaze ‘see jay, i always have time & place to do excercise’. pa mi je palo na pamet da nije jackie lud. bocu jane napunis vodom i eto utega. par rastezljivih traka (flex band) razlicite jacine i cudo sto se sve moze napraviti kod kuce. treba samo malo jackie chan volje 🙂

kako sam trcala od malena, tek negdje u tinejdjerskim godinama sam osjetila da bi trebalo vise vjezbati i gornji dio tijela, pogotovo ledja i trbusne misice. jer dok trcis cijelo tijelo je u pokretu, a koljena, zglobovi i kraljeznica trpe ogromne napore. stoga je jako bitno odrzavati tu skupinu misica. pogotovo kad sam se spremala za maraton. sto sam imala jace ledjne i trbusne misice to sam mogla puno dulje trcati. jednom sam tako zeznula kuk da sam sepala punih tjedan dana. a koljeno mi je tek zadavalo pravih problema. to sam rijesila, bez smija pliz, magnetom. da, doslovno sam odlucila uci u rizik nakon reklame, ali me mega iznenadilo.  jos uvijek ne znam objasniti kako to da od trenutka kad bih stavila magnet oko koljena sam mogla trcati koliko god hocu bez trunkice bola. i najvaznije koljeno me ne boli dok trcim vec par godina pa vise ne koristim magnet.

inace trcanje po hladnom nije pametno ali pogotovo ne trcanje po velikoj vrucini. ovo ljeto sam trcala po najvecim zegama (u hladu doduse) i tako se razboljela da sam puna 2 tjedna lezala. doktorica mi je pomno objasnila da to nije pametno ni profi sportasima i da to vise ne radim. a ja sve bila ponosna kako se ne umaram na +35 i kako je to dobro za kondiciju. zima je isto zeznuta ali mi se cini laksa od vrucine. ako sam slojevito obucena, kapa i povez preko usta da ne udisem hladni zrak, ok je. najbitnije je da ucim vise ne forsirati bezzeze organizam/tijelo. ucim biti blaga prema sebi i to je dobro..

lovely sunny morning

 

since i was a small kid i always searched for something deeper. didn’t know how to name it then, now i can name it the meaning. at the age of 5 i was fascinated by the fact that i cannot remember my birth. i couldn’t understand why since i was still young, unlike older persons that tend to forget a lot of things. well this completely perplexed me at that time. no one had an answer other than a comment ‘what are you talking about dear child?’.  i wondered, if i don’t remember situations like being born, then it seems as if that has never happened. i was also curious to know if i’ll remember anything of this. clearly i do but that’s not the point of this post.

the point is: it’s very bad when brain decides to hide most important parts of you life. parts that formed you and that are crucial for emotional and psychic stability. (un)fortunately i experienced own mental void in a recent horrific part of my life: the vast, universe like emptiness was suffocating. now i realize: if important memories are hidden from a conscious mind, in case there’s a perfect trigger they will start to influence your persona like a laser. this unconscious memory activity i find to be the most honest there is. it navigates you through thick and thin and when approaching the harbour, the memories suddenly jump in from unconsciousness into consciousness. you witness every piece of your life finally taking its place. as if after a long period of chaos a new level of order is naturally settling in. it’s important to note: bringing memories from unconscious to conscious is not easy and usually not in own power, the perfect trigger is necessary.  i was lucky enough to have the best person near me, who didn’t push me or laughed at me or called me bad names coz i dont’ remember. patience is necessary as well as love. of course.

during my universe like emptiness i was ‘in love’ with Viktor Frankl and now his quotes make more sense than ever:

– Live as if you were living a second time, and as though you had acted wrongly the first time

An abnormal reaction to an abnormal situation is normal behavior.

– Those who have a ‘why’ to live, can bear with almost any ‘how’.

– Between stimulus and response there is a space. In that space is our power to choose our response. In our response lies our growth and our freedom.

– Ever more people today have the means to live, but no meaning to live for.

– When we are no longer able to change a situation, we are challenged to change ourselves.

 

– What is to give light must endure burning.

Here is Viktor Frankl’s book, audio ‘Man’s search for meaning‘ or if you prefer reading it in pdf (my case)

This book and Running with wolves ‘saved’ me. In it Frankl also states:

”..love is the only way to grasp another human being in the innermost core of his personality. No one can become fully aware of the very essence of another human being unless he loves him. By his love he is enabled to see the essential traits and features in the beloved person; and even more, he sees that which is potential in him, which is not yet actualized but yet ought to be actualized. Furthermore, by his love, the loving person enables the beloved person to actualize these potentialities. By making him aware of what he can be and of what he should become, he makes these potentialities come true.”  

I wish you all pleasant evening and relaxing weekend. In next post i’ll write about Pilates,

ps. Remember Town of Vukovar

mt as mountain


 

Great things are done when men and mountains meet.  William Blake

Come Fairies, take me out of this dull world, for I would ride with you upon the wind and dance upon the mountains like a flame!  W.B. Yeats

My father considered a walk among the mountains as the equivalent of churchgoing.  Huxley

Kurds have no friend but the mountains.  Kurdish proverb

Every man should pull a boat over a mountain once in his life. W.Herzog

How glorious a greeting the sun gives the mountains.    John Muir

Love is like a mountain; it’s majestic from its bottom to its top.  personal